Kao prvo pozdrav! Došlo je vrijeme da nešto napišem i opišem zbivanja i doživljaje vezane uz četvrti po redu Svera Bike Fight koji je održan 07.07.2007. na pulskoj tržnici u organizaciji Svere iz Pule.

 Ovako - za odlazak na utrku, mjesec dana ranije dogovarali smo se Toni , Sebo i ja , ali prije same utrke Sebo je odustao zbog opravdanih razloga. Tek nekoliko dana pred utrku dogovorili smo kako ćemo ići, pa smo odlučili da odlazak na utrku spojimo sa tjedan dana godišnjeg i odmah ostanemo na odmoru u Istri. Na more smo tako krenuli naše dvije djevojke, Toni i ja, a prijevozno sredstvo bio je mali crveni VW Polo u koji smo se doslovno natrpali nas četvero, hrpa stvari za more, alat, te tri bicikla na gepek nosač. Zbog ovako velike količine ljudstva i stvari, auto je zadnjim krajem opako potonuo, max. brzina bila je ograničena na cca 100km/h, gume su na grbavim dijelovima ceste dodirivale šasiju, a cijelim putem ljudi su nam blicali jer su zbog nagiba auta mislili da držimo upaljena duga svjetla. No to nas nije spriječilo u naumu da do utrke stignemo u Pulu. Put je bio vrlo zanimljiv - hrpa zezancije poput Tonijevog trubljenja i pozdrava ljudima u svakom selu, a svi odmah dižu ruku i pozdravljaju njega iako nemaju pojma tko je. Autoputom prema Zagrebu, lagano muzika svira, kada smo stigli do Popovače dogovorili smo da siđemo s autoputa i presječemo na Karlovac. Pri prolasku kroz Petrinju oko ponoći mjenač je počeo užasno štekati i skoro se više nije moglo ubaciti u brzinu. Stali na benzi, nazvali prijatelja mehaničara - kaže iscurilo ulje iz mjenjača, krenuli da kupimo ulje, Toni pita nekog čovu ima li tu kakav mehaničar u blizini u ovo doba, kad ono prvo pa muško - kaže čovjek evo moj poznanik se malo bavi autima, sad ću ja vas odvesti. Stižemo pred kuću, čovjek izlazi, ugodan pozdrav, mi objašnjavamo šta se desilo i čovjek nam u ponoć bez imalo problema ide srediti auto - svaka čast - sreća da još ima ovakvih ljudi, jer da nismo na njega nekim čudom naletili, ko zna bi li uopće stigli u Pulu do utrke.  

Da ne opisujem na široko što se sve desilo tamo - bogami čovjek se dobrano napatio dok je odvrnuo vijak otvora za ulje, bez odgovarajućeg alata koji je na kraju sam napravio pomoću flekserice, od imbusa 19. Dodavanje ulja je tako zbog nedostatka odgovarajućeg ključa, potrajalo oko dva i pol sata, ali nakon toga autić je proradio kao novi. Zahvalili se milijun puta čovjeku i krenuli dalje. U Karlovcu ponovno na autoput i tako sve do Pule. Put do Pule na kraju je trajao oko 11h, što je vjerojatno duže nego da smo išli biciklima, ali nema veze - bilo je nezaboravno i vjerojatno ne bi sve skupa bilo zabavno da se drugačije odvijalo.

U Puli spavanjac cijeli dan, buđenje kasno popodne, javili se Ivanu, spremili i spustili u grad na tržnicu, na mjesto održavanja utrke. Na tržnici smo našli Ivana, Jeryja i ostale dečke uključene u finalne pripreme staze. Pozdravili se, kratko popričali i priključili se finalnom osmišljavanju izgleda staze i prepreka. 

Postava staze bila je sljedeća: staza je postavljena u asfaltiranoj ulici sa blagim padom, na početku start bank visine cca 2.5m sa kojeg su se spuštale dvije odvojene trake u obliku dva north-shore mosta, odnosno dva nosača sa poprečno zakucanim letvicama na određenim razmacima, nekoliko metara dalje na asfaltu su se nalazila dva reda guma preko kojih se vukao bunny-hop, nakon toga dva odvojena mosta sastavljena od tri hrpe po tri palete sa kratkim mostićima između, onda S-zavoj sa dva puta po dva reda guma, te još hrpa od tri reda guma na izlasku iz zavoja iz kojega se jurilo na dvije odvojene klackalice, nakon kojih se slijetalo odmah na početak desnog zavoja, nakon toga lijevi zavoj i ravnina za zalet na ciljni jump iza kojega se elektronski mjerilo vrijeme potrebno za prolazak cijele staze.  

Sve u svemu - lijepo složena vrlo brza staza na koju nemam zamjerki. Naknadno sam nakon nekoliko dana čuo da neki ljudi negoduju zbog nekih elemenata staze, te da je sve bilo loše postavljeno, ali to se dešava nakon svake utrke, pa sada to moram prokomentirati s nekoliko činjenica: 1. staza je jednaka za sve vozače, stoga nitko nije u lošijem položaju u odnosu na ostale - tako će uvijek netko imati nešto što mu odgovara i nešto što mu ne odgovara, ali ljudi uvijek gledaju samo ono po čemu bi pljuvali. Meni je tako npr. odgovarala uska greda koja je početno bila postavljena na mostiće u početnom dijelu staze, jer sam ju uspio dosta brzo proću u nekoliko pokušaja i znam da bi tu otpalo barem pola mojih suvozača, Slovenci su predložili da se to ukloni zbog brzine i dinamike i greda je uklonjena - sve ok - opet je staza na kraju bila jednaka za sve i nemam ni ja niti itko drugi pravo to kritizirati - organizator pravi stazu - ti dođeš i voziš ili ne voziš i to je to - vrlo jednostavno. Najbolje da svi počnu kukat - joj pa on je tu meni stavio klackalicu, jaoj pa ne znam ja jump preskočiti tako kratko i nisko - to treba meni bit dalje, itd... 2. od onih koji su se kasnije našli pozvanima da nešto kritiziraju neki nisu uopće sudjelovali u utrci niti ikada sudjeluju nego samo teoretiziraju i prave se pametni, a ostali prilikom priprema staze prije utrke nisu došli i predložili neke suvisle preinake staze, a to je bilo omogućeno svim vozačima, jer i ja sam prilikom dolaska pričao sa organizatorom o elementima i osobno predložio neke sitnice. 3. mislim da oni koji najviše kritiziraju nikada nisu organizirali nešto poput ove utrke, nemaju uopće pojma koliko je tu truda, posla i vremena uloženo, pa stoga ne znaju cijeniti ono što je upravo za njih organizirano, te ne razmišljaju o tome kako bi bilo u Hrvatskoj da se ne događa ni ovo malo evenata što imamo. Stoga - shut the fuck up & ride!!!! (or stay at home and suck your thumb) - neka ovo nitko ne shvati osobno jer na umu nemam posebno nekoga - samo želim dočarati ljudima kako ja na to gledam, a bilo bi lijepo kada bi svi bili malo zahvalniji na svakom organiziranom eventu u kojeg oni nisu uložili ni malo truda. 

Eto, dosta kritike i teoretiziranja - maknuo sam taj kamen iz želuca. Vratimo se utrci. Kvalifikacijske vožnje počele su malo kasnije nego što je najavljeno, odnosno negdje između 20:00 i 21:00h (nisam siguran u točno vrijeme). Za kvalifikacije se vozila samo jedna vožnja, a svi su početni dio staze vozili u istoj traci, te ulaskom u S-zavoj do kraja staze mogli su voziti bilo kojim dijelom staze jer dalje više nije bilo odvojenih traka. Kvalifikacije su se vozile prema rednom broju vozača, odnosno prema redosljedu prijavljivanja na sudjelovanje. Prijave su se naplaćivale 10€ po vozaču, a prilikom prijave svaki vozač je dobio kvalitetan T-shirt, vezicu za ključeve i jedan burn, a svaki vozač je vodu i burn mogao konzumirati u neograničenim količinama.  

Odvozili smo kvalifikacije, za Tonija i mene sve je prošlo poprilično dobro, ali bilo je tu i padova i tehničkih problema sa biciklima. Naravno kao i u svakoj utrci ovog karaktera, vozači sa tehničkim problemima prilikom prvog pokušaja, mogli su ponoviti kvalifikacijsku vožnju. Nakon ponovljenih par vožnji, čekanje rezultata, nakon kojih se ispostavilo da moje i još jedno vrijeme službeni suci nisu uspjeli zabilježiti, pa smo jedan dečko i ja morali ponoviti kvalifikacijsku vožnju. Nakon ponovljene vožnje, dobili smo rezultate - Toni deveti a ja drugi - lijepo, lijepo, nemamo ništa protiv. Svi rezultati i informacije već se mogu pogledati na službenoj stranici - sverabikefight - fora je što sam samo 16 stotinki sekunde imao više od najboljeg kvalifikacijskog vremena. Također pohvale i ostaloj ekipi na dobrom kvalifikacijama - Dražen (Đokey) je bio odmah iza mene. Za mnoge od nas sve je krenulo vrlo obećavajuće... :)  

Nakon kvalifikacija, mala stanka, pa početak duela, odnosno bajk-fajtova. Toni je utrku vozio protiv slovenca Alena Kralja, Slovenac je bio sitno ispred njega, na klackalicama su se poravnali, Toni je pokušao odmah pri letu dolje skrenuti desno i što bolje srezati zavoj, ali pri doskoku mu je proklizao prednji kotač i u tom trenu sve je krenulo malo lošije. Žao mi je ali tako je to u sportu - bit će bolje idući put - u to smo uvjereni - možda mu protivnik dođe na Pannonian :))  

Dražen iz ZG (Đokey) je u prvoj utrci također imao peh ali malo veći - prilikom starta čudno je krenuo, nešto se dogodilo sa njegovim prednjim kotačem (ne znam točno što), nakon čega je Dražen preletio korman i opalio glavom od asfalt, oderao lice i polomio jedan zub - jebiga tako je to u ovim ekstremnim sportovima - valjda zato svi Slovenci nose fullface. Dražene - zub se da popraviti, ali tuga u njihovim očima kada ih idući put ostaviš za deset metara neće se tako lako riješiti :)
 
Bilo je tu i drugih padova - najmlađi vozač u kvalifikacijama je gadno pao na ciljnoj ravnini pri doskoku na posljednjem jumpu, ali bez ozbiljnijih posljedica - tako mlad a već zna da treba nositi fullface :) Jedan nabildani Slovenac pao je na klackalicama ako se ne varam i polomio neku kost u ramenu ili mu je rame samo iskočilo, pa su ga u bolnici zbog silnih mišića morali totalno uspavati kako bi mu namjestili rame itd... Uglavnom bilo je tu svega. Ja sam prvu utrku vozio protiv Jasmina iz Pule i na moju sreću ja sam u ovom duelu bolje prošao, te dospio u četvrtinu finala - Jasmine no hard feelings.  

U vožnji za polufinale vozio sam protiv Kikija iz Zagreba. Tu je bilo nekih čekanja jer Kikija nije bilo - on je bio sa Draženom i nije se pojavljivao na startu, a sudac je šizio. Onda mi je sudac rekao da krenem i odvozim laganini do kraja - ja krenem, preskočim gume, i krenem na palete, kad ono viču ljudi evo ga, evo ga. Vratio se na start - jeste spremni -  jesmo - zvižduk i mi krećemo - e tu je meni krenulo loše - vrlo loše sam krenuo sa  samog starta (ili je Kiki jako dobro krenuo) na kosinu tako da nisam uspio dobro ispedalirati do dolje i tu sam izgubio Kikija za dužinu bajka. Dalje je sve bilo rutinski - do klackalice sam ga uspio sustići na razliku dužine kotača - uzak zavoj kroz koji smo prošli na knap, ali ipak on sa malom prednošću, te finalni jump na koji smo uletili skoro pa skupa. U konačnici - Kiki je u ovoj vožnji bio bolji i zato mu čestitam.  

U polufinale su prošla tri Slovenca i Kiki. Polufinalnu vožnju Kiki je izgubio, a nakon toga i vožnju za treće mjesto - nažalost u prvoj trojki ponovno nije bio niti jedan vozač iz Hrvatske, a tako smo ih na početku imali da je ovo sada već zabrinjavajuće :)  

Kiki svaka čast, a poredak finalista je slijedeći: 1. Luka Strnad Peterca, 2. Matej Škufca, 3. Anže Čerin. Pobjednici su dobili razne poklone i keša u isnosima od 300, 200 i 100€, a ostali skupa s njima dobili su organiziran Bike Fight After Party bespla za sve, koji se odvijao u Uljaniku do ranih jutarnjih sati sa live DJ muzikom na jednom floor-u i najboljim istarskim rock bandom svih vremena - Night Express-om - na drugom floor-u, na kojem smo mi proveli ostatak lude večeri. 

I na kraju, što reći? - mogu reći u Tonijevo i u svoje ime da smo se super proveli, da smo super zadovoljni organizacijom cijele utrke i gostoprimstvom organizatora, te da ćemo definitivno i iduće godine dati sve od sebe da dođemo na 5. Svera Bike Fight i po prvi put u povijesti SBF-a postignemo da sva postolja ne pripadnu Slovencima :))) 

A do onda, peace and keep on riding... 

Over and out. 

Rankus

GALERIJA