Evo konačno, oslobodih malo vremena da podjelim s vama sve što se zbilo u noći s 21. na 22. lipnja, 2008. Dugo očekivani report s vožnjice koja je bila i koja će se vjerujem ponoviti još ne mali broj puta. No, da ne duljim...

 Ideja se javila još tamo prije par mjeseci, no pošto su u vrijeme stvaranja ideje dani bili vrlo kratki, a noći duge, ipak smo odlučili pričekati ljeto. Ljetni supsticij je omogućio da na 1. dan ljeta, najduži dan, te najkraću noć, što je zvučalo zanimljivo, jer ako bi krenenuli u vožnju točno u ponoć po lokalnom vremenu, te uz laganiji tempo, dočekali bi zoru na biciklima. Laganiji tempo je svakako bio nužniji jer vožnja po mraku daje posve jednu novu dimenziju i čar, tj. užitak vožnje bicikla. Ruta koju smo planirali odvoziti bila je Osijek - Tikveš - Osijek, tj. nekih 50+ kilometara. Naravno, vožnja ne bi bila vožnja kada bi cijelu rutu vozili cestom, tako da je planirano što više voziti se po makadamu i zemljanim puteljcima.

I tako, kao što je planirano, uz manju promjenu plana, ipak je dan polaska pao na noć sa 21. na 22. lipnja točno u ponoć. Prognoze oko broja prisutnih koji bi trebali/željeli odvoziti ovu vožnju su bile dosta nepredvidljive. Javio se određeni broj ljudi koji voze, ali nisu bili baš sigurni mogu li i žele li to stvarno, tako da je na vožnju krenula grupica od 4 hrabra i neustrašiva junaka - junačine!

23.45 sati, mjesto okupljanja je po običaju parkiralište GPP-a kod mosta. Društvo se okupilo, a čak su nas i neki najvjerniji navijači došli pozdraviti (HVALA Tanja, Silvijo i Šmit. Još jednom provjera svjetleće opreme, i sa zakašnjenjem od 3.47 minute krenuli smo u našu prvu avanturu ovakvog tipa.

00.10 sati, dolazimo na ''biljsku'' gdje ostavljamo za sobom vrućinu gradskog asfalta i bivamo (kako 'ko) iznenađeni padom temperature zraka. Šuma, voda, močvara, svakako su razlog znatnoj razlici u temperaturi, tako da nas je to lijepo osvježilo i omogućilo uživanje u prekrasnoj noći obasjanoj mjesečinom i svježem noćnom zraku.

00.25 sati, silazimo s ''biljske'' i vozimo uz staru Dravu prema Kopačevu. Temperatura i dalje pada, a mi vozimo lagano do konjičkog kluba ''Capisto''. Usput, prolazimo pored vesele grupice koja uz vatricu dovikuje za nama; ''evo Šveđani, Šveđani'' LOL!? Na tom djelu vožnjica postaje već zanimljivija. Veliki vagaši, žbunje, visoka trava, trstika i vodostaj drave koji je porastao, te nas iznenadio na jednom dijelu, pa smo se komad staze morali vraćati, nebi li cjedili vodu iz čarapa i patika. Koncentracija na visokom nivou, tempo iznad 20 kilometara na sat, veselo čavrljanje i iznenadno čuđenje nenadanom i nekontroliranom gubljenju kontrole nad biciklom, proklizavanje i ''driftanje''... veselo .

01.03 sata, dolazimo u Kopačevo. Tu se ponovno zagrijavamo zahvaljujući toplom asfaltu, te prolazimo kroz središte sela gdje nas nekolicina Kopačevačke mladeži iz lokalne birtije gleda s većom dozom čuđenja. Ulazimo u Kopački rit i tu Matko ima manjih tehničkih problema s biciklom, ali majstor Đemo bez po' muke to rješava. Tu nam je uslijedilo još jedno, nazovimo to tako, iznenađenje. Naime zbog već rečenih velikih temperatura u ovo doba godine, i naglog pada temperature preko noći, počeli smo mjestimice ulaziti u velike oblake magle, koja je mjestimice bila jako gusta.

Više ne gledam na sat, već se koncentriram na vožnju. Vozimo se bentom, a lijevo i desno su bazeni, tj. prostor kojim se regulira vodostaj Dunava kad poraste. Ono što smo mi tada mogli vidjeti, bili su bazeni puni magle. Prelijepi prizor koji se može vidjeti samo noću, samo kad je puni mjesec koji obasjava i samo kada dolazi do ovakvih temperaturnih razlika.

Silazimo s benta, prolazimo pored protočne pumpe i ulazimo u šumu. I tada kao da smo se našli u nekom tunelu, krošnje drveća su se nadvile nad nama, preglednost se smanjila, a naša percepcija morala je trenutno postati puno veća. Polako kreću priče o divljim svinjama, monstrumima, cajunima, zombijima, no čisto kroz šalu, neznajući što nas u nastavku puta čeka!

Dolazimo do uzgajališta jelena (tako su mi barem rekli, premda ja tamo NIKAD nisam vidio ni jednog jelena, niti išta što liči jelenui tu se iz nekog razloga, u tom trenutku neznanog, grupa razdvaja. Matko i ja smo naprijed, a Vjele i Đemo iza nas. Čekamo ih na početku asfalta i odjednom tik uz nas počinje se nešto lomiti, krc, puc, puc, škgrlj, grc, štuc... bjeeeežmo! Matko i ja se dajemo u bjeg, osvrćem se no ne vidim svjetla od ove dvojice!? Vozimo 28 kilometara na sat, no i dalje paralelno s nama ide šuma, a ja i dalje čujem nešto kako krcka, tako reći kao da nešto/tko trči. Vičem brže Matko, a Matko veli da ne ide brže!

Ubrzo stižemo do drvenog mosta na kojem ipak odlučujemo stati i čekati ostatak (Vjeleta i Đemu). Čekamo, a njih nema?! WTF?? Nakon nekih 7 do 10 minuta eto njih. ''Što, gdje, zašto vas nema do sad?'', Silvio se zabrinuo i za nas, pa je nazvao Đemu da ga pita gdje smo!? A mi mislili da su ih već svinje napale.

Naš put se nastavlja, lagano, no sad smo već bili svjesni da smo na terenu gdje je svakog trenutka moguće da nešto/tko skoči ispred nas. Raspravljamo o tome kako je dobro što smo se pripremili dobrim osvjetljenjem i da bi bilo dobro da ga štedimo, dok ne bude nužda. Matko na to 'ko iz topa ''SAD je nužda!!'' I taman što je to izustio, nije prošlo 50 metara i uslijedio je naš prvi susret! Divlja svinja, kapitalni promjerak, rekao bih krmača, doduše malo pospano, ali svjesno je protrčala tik ispred nas, svi smo stali, da gđica prijeđe i drastično ubrzali. Vozim, smijem se, oči su mi pune suza od smjeha, a Matko nervozno prati cestu i isčekuje novi susret sa dlakavom nemani. Ponovo ista situacija, vozimo, a pored, krcaka liti ga krca i utjeruje nam strah u kosti.

Dolazimo do mjesta Tikveš, asfalt, nadamo se da je najgore prošlo, a Matko opet ''eno ih prasciii''! Gledam malo bolje, pokušavam ga razuvjeriti da to ipak nisu bili prasci i krmača, već jazavac sa mladima. Dobrano usplahireni, bacamo svih 8 očiju na cestu i pomalo u strahu isčekujemo ponovni susret. Gazimo prema dvorcu Tikveš, zadnjih par zavoja... i konačno dvorac!

Odlučujemo napraviti predah, jer je tempo u zadnjih 10-tak kilometara bio puno brži od prosječnog, a i valjalo je malo stati i smiriti se. Prvotni plan je bio, doći do dvorca putem kojim smo i došli te se istim i vratiti. Nakon pauze, poljuljane hrabrosti i neželjenog ponovnog susreta sa šumskom zvjerima, odlučujemo ipak nazad cestom, tj. sigurnijim, no nešto dosadnijim putem.

Noć čini svoje, ima svoje čari i ono što je po danu dosta jednolično i zamorno, noću ima posve drugačiju interpretaciju. Ispred nas je ravnina od nekih 5+ km, noć je vedra, mjesec snažno sja, gasimo svjetla i sasvim normalno vozimo. Okolo su poljoprivredne površine, poljoprivredni kombinati, ''Belje'' farma, noću to sve izgledaju dosta sablasno. Zaustavljamo se kod ''Belje'' pokazne površine ''U skladu s prirodom'', kratka pauza i nastavak povratka za Osijek.
Ostatak puta prolazi bez većih problema i neugodnosti i nenadanih susreta.

3.30 sati, stižemo u Osijek. Ulazimo u grad uz zvuke Ramba Amadeusa, koji je imao svoju pokaznu vježbu na UFO-u te hitamo do najbliže pekare u gradu koja radi. Vožnjica zavržava uz miris/okus bureka sa sirom i polaganim izlaskom sunca, kojeg nažalost nismo uspjeli u potpunosti pričekati da izađe, ali se naziralo svitanje koje je taj dan trebalo biti oko 4.30 sati.

Odlična vožnja, malo neplanirano brza, pomalo prestrašena, i želja da je ponovimo. Svakako provjeriti kalendar za idući put, u kojem periodu se prase svinje (jer su tada najopasnije - kad imaju mlade), ali definitivno jedna drugačija i zanimljiva strana biciklizma.
Biti će još vožnji, tako da tko god je željan avanture, dobrog društva, lijepih prizora i biciklizma, UVIJEK je dobrodošao!

bani

GALERIJA