Eto, dočekali smo i taj vikend, organizirali se i krenuli po prvi put ove godine posjetiti Orahovicu. Skeptičnost je bila u zraku jer zadnja posjeta Orahovici (25. 11. '07. za izbore), prošla je u lijepom, snježnom, mokrom i smrznutom sjećanju.

Ustajanje oko 7:10 jer je okupljanje bilo u 8:30, a trebalo je još neke stvari složiti, spakirat. Dan prije (1. 3. '08.) je prošao u tmurnom, vjetrovitom te mjestimice kišnom raspoloženju, tako da je postojala mogućnost da se put i odgodi. No hrabra ekipa ne odustaje tako lako, pa je pokret uslijedio u dogovorenih 9:00h po lokalnom vremenu na parkingu iza INE na Trpimirovoj. Nešto prije pokreta dvojac koji je trebao ići s nama javio je da odustaje, pa evo njima u ''inat'' ovaj report, pa da vide što su propustili (ovaj put) ;)

Stigli smo u Orahovicu na već tradicionalno okupljalište, tj. parking kod jezera, gdje smo se raspakirali, preobukli, opremili i uputili u brdo. Pošto je zadnja orahovička avantura prošla kako smo već napisali, snježno i mokro, odlučili smo ovaj put krenuti istim putem, ali u suprotnom smjeru, pa se tako odmah uvjeriti u prohodnost puta kod kojeg smo prošli put imali ''manjih'' problema.

Uputili smo se prilaznom makadam cestom, lagani uspon pored lokalnog kamenoloma uz mali potočić uz koji smo imali vizualni kontakt sa 2 srne koje su bile na ''poilu''. Došavši na manju čistinu iza nas se čula lomljava granja, šuštanje lišća i topot kopita. Okrenuvši se ugledali smo 3 srne koje su trčale ravno na nas! Očekivali smo da će iza nas proći, ali su se približile na nevjerovatnih pola metra od nas i protrčale ispred točkova. Nevjerovatna ne-lovačka priča :-)

Nakon simpatičnog, u trenutak zastrašujućeg susreta sa divljim ''zvijerima'' nastavili smo dalje istim putem i polako ulazili dublje u obronke brda i penjali se sve više.

Polako ali sigurno uspon od nekih 17-tak km uz par kraćih pauzica, dodisanja, okrjepe stigli smo do točke od koje je dalje sve krenilo nizbrdo (u reljefnom smislu:). Lagana nizbrdica, mjestimice sa slojevima lišća i do 50cm ispod kojega je muljevito blato, neke je stajalo blažih padova, te pune točkiće zadnjih mjenjača mljevenog lišća.

Zasluženi odmor na jednoj od šumskih raskrsnica, uz okrijepu sendvićima, kiflama, čokoladicama, sokićima i itd.
 
Do kraja uglavnom ugodan spust, neodržavanim šumskim putem, što je zahtijevalo malo manju brzinu te veću opreznost, puno lišća, granje ispod lisnatog pokrivača, par drveća preko puta i prerađeni završetak puta koji je u domeni kamenoloma. Još jedan pad, skoro pa i lančano padanje, na svu sreću sa sretnim završetkom za većinu, a Saneli brzi oporavak i zacjelivanje rana!

Okupljanje na parkingu, pakiranje, sa kiselinom u mišićima, osmjehom na licu i željom za što bržom ponovnom posjetom, napustili smo predragu nam Orahovicu i uputili se put Osijeka.

Lijepo druženje, još ljepša vožnja, izvrsno vrijeme i jedinstveni doživljaj lijepo provedenog vikend-odmora.

Do idućeg report lijepi pozdrav od XC CREW -a ;)

bani

GALERIJA

Živili!