Nemam i nemam i nemam inspiracije i ne da mi se pisati i trkeljati neke svoje gluposti, ali napokon sam se uspio natjerati da napišem mali report. Vidjesmo sredinom svibnja na net-u da se u Sisku održava Mali Urbani Festival #4 (a.k.a. MUF#4) u sklopu kojega je organizirana i šumska dual utrka za sve bajkere željne takvih događanja kojih u Hrvatskoj po mome mišljenju ima premalo (nije to kritika upućena nikome - znam iz osobnih iskustava da je teško pokrenuti i organizirati nešto, čast i pohvale iznimkama - neki ne žele, neki su zadovoljni postojećom situacijom, a neki poučeni prijašnjim iskustvima odustaju od daljnjih upuštanja u naporne i umarajuće pothvate organizacije evenata). Stoga svaka čast i samo pohvale mogu uputiti Branetu i cijeloj ekipi uključenoj u organizaciju, jer od našeg dolaska, boravka pa sve do odlaska, dobili smo veliku dozu gostoprimstva od strane već spomenute ekipe. Posebno je bitno pohvaliti organizaciju i zbog toga što je ovo njihov prvi pokušaj, a ne može se reći da je bilo nekih generalnih propusta organizatora niti zamjerki vozača, barem s moje strane nije bilo, a nadam se da će dobar glas i pohvala potaknuti ekipu da nastavi i slijedeće godine, te da sisačka utrka postane dio stalnog repertoara hrvatskih dual i bike fight događanja .

Iz Osijeka smo krenuli u nekim jutarnjim satima, a luksuzni prijevoz sredio nam je kolega Toni preko firme ZenGraf u kojoj radi - ovim putem još jednom zahvaljujemo na prijevozu, a u znak zahvalnosti, utrku smo vozili kao Weekend-Warriors ZenGraf racing team u majičicama koje nam je pod pokroviteljstvom spomenute firme Toni dan prije na brzinu odštampao. U Sisak smo tako putovali predobrim Mercedes Vito kombijem, koji - moram spomenuti - ima ugrađen DVD player sa malim zakretnim LCD screenom ugrađenim u krov kombija + sve ostale pogodnosti dobrog motornog vozila. U kombiju nas je bilo šestero - naše tri đevojke (ladies first :)), Toni, Sebo i ja + bijesni bajkovi u gepeku (hm, da 6+3=9) - da, da - nas devet. I tako, put ko put, dobra zezancija, dobra muzika, bajkerski filmovi i odmori na benzama. Prilikom dolaska u Sisak klopa u nekoj pizzeriji, te punih želudaca odlazak na mjesto utrke do kojeg nas je navigirao Bube (Bube hvala). Prilkom dolaska gostoprimstvo za sve pohvale, a isto tako i organizirana klopa, cuga, koncerti, startnina i majica besplatno za sve natjecatelje je "awesome dude" :) kako bi krema (šminka) ekstremnog svijeta rekla. Malo smo prošetali po stazi, pregledali i odmjerili zavoje i elemente, sastavili bajkove i krenuli u prvi pokušaj treninga. Budući da je dan bio mega-vruć i sparan, dva-tri spusta su bila dovoljna za izvrtanje u horizontalu. Kada sam sjeo i gledao stazu i ostale vozače kako neumorno voze, idu gore, pa ponovno dolje, pomislio sam da sam kondicijski u totalnom k.... Do kvalifikacija nismo više vozili, samo smo ležali u travi i uživali. Kvalifikacije su počele i vozili smo prvo jednu, pa drugu stazu. Prilikom jedne kvalifikacijske vožnje imao sam dva puta tehničkih probema (bužir mjenača ispao iz svog utora na rami) pa sam tek nakon drugog puta skontao o čemu se radi, sredio problem i odvozio stazu bez problema (budući da se na ovakvim utrkama uvijek daje mogućnost ponavljanja kvalifikacijske vožnje u slučaju tehničkih problema, tako je bilo i ovdje uz suglasnost vozača i organizatora). Od dvadesetak ljudi, šesnaestorica su se kvalificirala, a kvalifikacije su prošle dobro za mene - prvo mjesto – ne znam daljnji poredak kvalifikacijskih vremena, ali mislim da su odmah iza bili Goran i Toni. Sebo se nažalost nije kvalificirao. Ovako dobra kvalifikacijska vožnja vjerojatno je imala veze i s time što su neki od nas odmarali dok su ostali vozači konstantno trošili snagu na treningu. Nakon toga mali odmor, cuga, muzika i početak finalnih utrka. Budući da sam kroz sve duele imao mogućnost biranja staze, a na kvalifikacijama sam nešto sitno kraće vrijeme imao u lijevoj stazi, i duele sam sve vozio u lijevoj stazi. Prvu i drugu utrku Toni i ja bili smo uspješni, te smo dospjeli u finalnu četvorku rame uz rame sa kolegama PimpFom (Goran Subotić - ZG) i Lonestarom (Vedran Kaldi - ZG) iz Zagreba. Parovi su ispali tako da u jednom vozimo Toni i ja, a PimpF i Lonestar u drugom, a iz ovih duela preživjeli smo PimpF i ja. Utrku za treće mjesto vozili su Lonestar i Toni iz koje je kao pobjednik na treće mjesto izletio Toni sa startnim brojem 30, a idući dan slavio je svoj trideseti rođendan - ima li ljepšeg rođendanskog poklona? I na kraju finale - Goran i ja stojimo na startu, vrlo opuštena atmosfera, šale frcaju, sudija javlja da možemo na start, stisak ruke, sretno, sretno, sve fair play, zvuk zviždaljke (mislim da je zviždilo nešto za start?!?) i juriš dolje - ja sam se usredotočio samo na stazu, ne znam što se događalo okolo, gdje je bio Goran, tko su ti ljudi, samo sam stiskao po pedalama kao konj, bez osvrtanja - proletio sam kroz cilj, okrenuo se - evo i PimpF-a, ludnica, stisak ruke, čestitke, i super osjećaj. Još malo slavlja i čestitanja sa svih strana, pa na proglašenje i dodjele nagrada - nagrada mi se jako svidjela - Foxov dres - nikada si nisam uzimao nikakav dres, pa mi je ovo baš dobro došlo - sad mogu naljepiti Weekend Warriors na leđa i bit kao neki profi-frajer s dresom :) Ovim putem čestitam Goranu i Toniju na osvojenom drugom i trećem mjestu, te Vedranu na dobroj borbi i četvrtom mjestu.